Jedna od najofucanijih tema po domaćim novinama jesu društvene mreže i način na koje su one redefinisale (čitaj: pokvarile) odnose među ljudima. Pominju se često „otuđenje“ i „izolacija“, veliča se epoha dimnih signala, a na to se, naravno, ispod nakači nekih 209384029 komentara o starim dobrim vremenima kada je omladina obrađivala njive, umesto što samo sedi za kompjuterima i lajkuje. (Pretpostavljam da su te komentare urezivali klinastim pismom u glinene tablice, pa ih slali putem kondora-pismonoša redakciji novina.)
Trudim se da izbegavam čitanje takvih tekstova, ali ono što ne mogu da izbegnem jeste činjenica da društvene mreže jesu promenile ljudske odnose. To se često primeti kada na ulici, u klubu, ili prodavnici naletite na nekog za koga niste sigurni da li ga zaista poznajete ili ne. Tada dolazi do situacija koje umeju da budu smešne, bizarne, a često i sramotno neprijatne. Evo nekoliko klasičnih varijanti takozvanog poluprepoznavanja:
1. Prijatelji ste na fejsu, pratite se po ostalim mrežama, ne znate se uživo.
Susreli su vam se pogledi, i to negde otprilike u visini rafa sa nutelom. Ti dobro znaš da je to Marko Coverdale Večni, a on dobro zna da si ti Lujka Ludača Manson (ili obrnuto). Okej, naravno da je dotični Coverdale niži i ćelaviji nego što izgleda na profiluši, i naravno da si ti deblja i nenašminkanija nego na tvojim slikama (ili obrnuto), ali – greške nema. Iza vas je stotine komentara, hiljade lajkova i nekolicina vrlo golicavih četova, ali nikada se niste ni čuli telefonom, a kamoli videli. Teško je biti taj koji će prvi pružiti ruku i predstaviti se.
Nakon par naizmeničnih stidljivih pogleda sa obe strane, grabiš nutelu i ideš ka kasi, osvrćući se par puta u nadi da će on/ona nešto da kaže. Neće. Isti ste, šta očekuješ?
2. Niste prijatelji i ne pratite se ni na jednoj mreži, ali ona je bivša riba druga tvog brata od tetke i ti znaš sve o njoj.
Počelo je tako što te je brat zamolio da odeš na njen profil da vidiš nešto, jer je ortak u strašnoj frci sa dotičnom, a završilo se tako što si počeo/la da je pratiš ko naši matorci „Dnevnik“ tokom devedesetih. Iskusio/la si sve faze u tvom jednostranom odnosu sa pomenutom – prezir, mržnju, sažaljenje, ljubav, indiferentnost, opet prezir, opet ljubav, opet mržnju i tako u nedogled. Znaš kad se ugojila, a kad smršala. Znaš sve njene ljubavne veze, čak i ako nije pisala statuse/tvitovala o tome. Znaš šta voli da jede i gde izlazi. Sve.
Jednog jutra si izašao/la da baciš đubre i eto nje pored, stoji na ulici i kuca SMS. Naravno joj se nećeš obratiti, naravno da ćeš samo lagano da prođeš pored nje, nonšalantno mašući đubretom dok se sa njim vraćaš nazad u svoj stan. Ipak, najverovatnije je da ćeš provesti nekih 7 sekundi buljeći u nju, sve dok ona to ne primeti i ubrzano odšeta što dalje od tvog uznemiravajućeg pogleda. Pa, baš je bezveze uživo. Potpuno si bila/bio u pravi što je mrziš. Ideš sad (sa nebačenim đubretom u rukama) brzo nazad kući, da vidiš da nije nešto tvitnula o vašem slučajnom susretu.
3. Ti nemaš ni najblažu ideju ko je ta osoba, ali očigledno da te poznaje i želi da budete bliski prijatelji. Jako bliski.
„-Eeee, ćao!
– Ćao?
– Pa, kako si? Šta ima? Deluješ baš uzbuđeno! Je l’ to zbog one žurke na koju si išao/la juče? Kako je bilo?
– Izvini, je l’ se mi znamo?
– Pa znamo se, bre, jutros sam ti lajkovao/la onaj status o dijeti, i one slike sa letovanja isto sve, dobra ti je ta nova frizura, mada šta znam, stara mi se više sviđala, onako najiskrenije da ti kažem. Kako ti je majka?
– Super. Hvala. Moram da idem sad.
– E, kul, nego reci šta ti radi sestra, je l’ našla nekog novog dečka, ili još pati za starim. Onaj stari je zgodan, ali brate, debil je, znaš kakve sve gluposti kači po fejsu! Reci mi, kako ti se čini ova moja majica? Bila je skoro džabe na rasprodaji, ali mislim da vredi mnogo više. Ti beše obožavaš burek s jabukama? Mada, treba manje da jedeš testo, to ne valja za tvoju krvnu grupu.“
Ako u tom trenutku ne napustiš ćutke poprište vašeg susreta i dozvoliš sebi da se upustiš u raspravu – imaćeš ozbiljan problem.
4. Poznajete se od malena, volite se, pratite se na svim mrežama, ali ta osoba je kod tebe hajdovana za vjek i vjekov.
Tako mora i da ostane, ako želiš da vaše prijateljstvo opstane. Ona/on je divno biće, ali to divno biće emutuje tajmlajn iz pakla. Uglavnom kači milijardu slika izgladnele dece u Africi, sladunjave stihove, viceve koji bejahu smešni 1911., lajkuje albume svadbi i sahrana, a svako malo zakači i po koji virus koji umesto nje postavlja klipove sa golim sisama posrnule italijanske voditeljke.
Ipak, kada se sretnete jednom u nekoliko meseci, i kada te pogleda svojim velikim tužnim očima i pita zašto nisi došao/la na slavu kod njenih, a lepo ti je poslat poziv za „event“ – nastaje iskonski neprijatna situacija iz koje ćeš se teško izvući.
************
Ne moram više ništa da napišem na ovu temu, sve vam je jasno. Verovatno i poznato. Nema tu pomoći, to su nuspojave naših profila. Doduše, imam predlog. Ukoliko vam se desi prva situacija sa mog spiska, UVEK se javite prvi. Pružite ruku. Dajte vašem digitalnom prijateljstvu analognu šansu.
Ali, ne preterujte. Da se ne pretvori u neku od ovih narednih situacija.
Imena užasno pamtim, da ne kažem ne pamtim, ali zato lica doživotno. Da li sam nekog videla na autobuskoj stanici, u maxiju na kasi ili na facebooku, zapamtiću ga za ceo život. I tako mi se često dešava scena da vidim nekog ko mi je poznat i ne mogu da se setim odakle ga znam i da li ga znam, pa se nakon par dana setim da je bio tagovan na fotografiji moje drugarice iz albuma njene drugarice koja je bila na rođendanu brata od strica njene komšike.
I redovno prilazim, što može da potvrdi i par ljudi sa kojima se sad već aktivno družim :D.
Da li izgledam kao neki ludak? Vrlo moguće. Ali šta ću, moram da se javim! :D
Koliko se samo puta desilo da nečiji online nickname postane potpuna zamena za ime, ne samo jednom već i to čitavim grupacijama društava koji vrše interakciju po modelu broj 1…
dobar dobar :D
Stašo, navela si sve negativne konotacije poznanstava iz virtuelnog sveta, ali, sasvim sigurno da ima i drugačijih primera..Ne znam, verovatno je pogled iz ovog tvog ugla zanimljiviji za čitanje, intrigantniji..Ali, ne mora uvek da bude tako..Ja sam pre tri dana imao iskustvo susreta sa osobom koju znam samo virtuelno, i preko društvenih mreža..Bilo je sjajno, i sve vreme smo imali osećaj kao da se znamo dugo, dugo, vremena..Hoću da kažem, nikakvih neprijatnosti nije bilo, baš naprotiv! A situacije koje opisiješ mogu da se dese i izmedju poznanika iz vrtića, škole, fakulteta, pa čak i bivših supružnika..
Slažem se s Nebojšom, nedostaju pozitivni primeri kao što su npr. čuvene priče o „oživljavanju avatara“. Ili činjenica da se u poslednjih nekoliko godina meni desilo samo nekoliko puta da se nadjem s nekim koga nisam nikada video i da moram da objašnjavam kako izgledam.
Cetvrta je najjaca. Aplauz :)
http://www.youtube.com/watch?v=IxAKFlpdcfc
Nebojša, Dragane, ja sam se više koncentrisala na slučajne susrete i nesigurnost u prepoznavanju, a ne na dogovorena upoznavanja i sklapanje poznanstava. Kao što se vidi iz poslednjeg pasusa, jesam veliki pobornik upoznavanja preko društvenih mreža, lično sam tako upoznala mnogo meni sada jako bliskih ljudi. :)
Stašo dobar ti je stil pisanja. Mogla bi komotno za Tarzaniju da napišeš neki tekst ;)
Opa, hvala na komplimentu, Tarzanija je pored Njuza jedini domaći portal koji ume da me zasmeje.
Danas ću samo da sedim i da čitam propušteno. Srećan što postoje tvoji tekstovi, snimci spasiću se od vrućine u svojoj sobi. Neću više smarati. Odoh da čitam sad.